Ističe rok koji je Vučić dao za ruski plin: S kim drugim bi Srbija mogla pregovarati od ponedeljka?

Sugovornici Danasa podsjećaju da je tada Srbija nabavljala plin iz Mađarske i zapadne Europe (prije svega Njemačke), dodajući da bi i sada mogla pribjeći sličnim rješenjima. Situacija u kojoj se Srbija danas nalazi u odnosu na 2009. godinu je, kako kažu, znatno fleksibilnija, jer je izgrađena plinska interkonekcija s Bugarskom.

Tim plinovodom trenutačno stiže plin iz Azerbajdžana, čije bi količine mogle biti povećane, a određene količine mogle bi biti osigurane i preko LNG terminala u Aleksandropolu u Grčkoj, dodaju sugovornici Danasa.

Kapor: Plin bi na početku mogao biti skuplji, ali bi se cijene na srednji i dugi rok stabilizirale

Stručnjak za energetiku Miodrag Kapor ocijenio je da Srbija može bez problema prebroditi predstojeću zimu, u slučaju obustavljanja ruskog plina, zahvaljujući novim povezivanjima i skladištima.

„Imali smo sličnu situaciju 2009. godine, kada je Srbiji prirodni plin dolazio jednim krakom preko Mađarske. I tada smo uspjeli prebroditi krizu, jer je ne samo Srbija, nego cijela regija dobivala plin iz zapadne Europe“, podsjetio je Kapor i dodao da to i sada može biti slučaj.

On ističe da je današnja situacija znatno fleksibilnija, jer sada imamo plinski interkonektor s Bugarskom odakle dobivamo plin iz Azerbajdžana.

S obzirom na to da je kapacitet plinovoda s Bugarskom 1,8 milijardi kubnih metara plina, dok Srbija iz Azerbajdžana dobiva oko 400 milijuna kubnih metara plina, Kapor ukazuje da bi preostalih 1,4 milijarde kubičnih metara plina sada moglo biti upotrijebljeno nabavkom plina s LNG (ukapljeni prirodni plin) terminala u Aleksandropolu u Grčkoj.

„Bivši direktor OFAC-a je prilikom otvaranja LNG terminala u Aleksandropoliju rekao da će Srbija zakupiti određene količine ukapljenog plina, ali to se do sada nije dogodilo. Svakako bi to sada moglo biti učinjeno, jer je tržište ukapljenog plina danas prilično fleksibilno, posebno ako se ima u vidu da su cijene prirodnog plina na povijesnoj razini prilično niske, što znači da postoji relativno veća ponuda na tržištu“, kaže Kapor.

Na pitanje bi li nabava plina s LNG terminala u Aleksandropolu mogla povećati cijenu plina za kućanstva i gospodarstvo u Srbiji, Kapor napominje da bi cijene na početku mogle biti skuplje, ali da bi se na srednji i dugi rok stabilizirale.

„Srbija već sada subvencionira cijenu plina za kućanstva, tako da građani plaćaju jeftinije nego što se plin nabavlja. Na primjer, iskustvo Bugarske pokazuje da, iako je cijena plina odmah skočila kada je prestala uvoziti ruski plin, vrlo brzo se stabilizirala i danas Bugarska bez ruskog plina ima jeftiniji plin za kućanstva i industriju nego Srbija. To su podaci Eurostata“, ukazuje Kapor.

Kapor također ističe političke i strateške prednosti diverzifikacije: „Na ovaj način smanjuju se i politički pritisci. Srbija može bez problema prebroditi zimu, a nakon zime može raditi na dugoročnim ugovorima s novim partnerima, a posebno imamo potencijalne partnere za ukapljeni prirodni plin.“

Pored toga, podsjeća Kapor, Srbija za ovu zimu ima na raspolaganju i plin iz skladišta Banatski Dvor i skladišta u Mađarskoj.

Putniković: Plin preko LNG terminala u Grčkoj vjerojatno ne bi mogao stići za ovu sezonu grijanja

Urednica portala „Energija Balkana“ Jelica Putniković kaže da Srbija uvijek može nedostajuće količine nabavljati na europskom tržištu plina, što i sada čini za one manje količine koje joj nedostaju, ali, ukazuje, plaćat će plin po znatno višim cijenama nego što trenutačno plaća ruski plin koji stiže Turskim tokom.

Podsjeća da se plin s europskog tržišta plaća po cijeni koja vrijedi na TTF burzi u Nizozemskoj, ali da na to treba uračunati i troškove prijevoza te logističke troškove.

Kada je riječ o mogućoj dodatnoj količini plina iz Azerbajdžana, Putniković ukazuje da je pitanje ima li Baku dodatne količine, dodajući da će se u doglednoj budućnosti sigurno pregovarati o tome, ali da su za ovu zimu dodatne količine upitne.

Za nabavu plina preko LNG terminala u Aleksandropolu u Grčkoj Putniković kaže da je moguće da „Srbijagas“ kupuje plin i odatle, ali također dodaje da to vjerojatno neće moći stići za ovu sezonu grijanja.

Putniković ukazuje da se određene količine plina možda mogu nabaviti iz Turske koje bi stizale preko interkonektora s Bugarskom.

Đokić: Mnogo veće mogućnosti za nabavu LNG-a od SAD-a, Katara, Alžira...

Politički i ekonomski analitičar Aleksandar Đokić ukazuje da bi Srbija prirodni plin jedino mogla nabavljati iz Azerbajdžana, dok mnogo više mogućnosti ima za nabavu ukapljenog prirodnog plina (LNG) od SAD-a, Katara, Alžira i drugih svjetskih dobavljača LNG-ja. Dodaje da je izbor LNG-ja širi jer se prevozi morskim putem.

„Svakako bi sav ukapljeni prirodni plin išao ili kroz Grčku, terminal u Aleksandropoliju, ili kroz Hrvatsku, terminal na Krku. To su dva jedina terminala za LNG s kojima je Srbija neizravno povezana. Ako bi se LNG slao s Krka, onda bi do nas stizao iz Mađarske, a ako bi se kupovao na terminalu u Aleksandropoliju, onda bi do Srbije stizao preko interkonektora s Bugarskom“, objašnjava Đokić.

Međutim, sugovornik Danasa ukazuje da bi bez ruskog plina cijena bila problem, naročito ako se, kako kaže, kupuje ne unaprijed nego na brzinu.

Ukazuju i da Srbija svakako nabavlja određene količine plina kroz trgovinu na europskom tržištu, kako bi nadoknadila nedostajuće količine, te bi i tu mogla povećati kupovinu plina.

Priču o mogućoj obustavi ruskog plina u Srbiji nedavno je pokrenuo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, istaknuvši da „ako Srbija do ovog petka ne dobije od Rusije ugovor o isporuci plina, od ponedjeljka počinju pregovori na drugoj strani“.

Pitanje prestanka isporuke ruskog plina u posljednjih nekoliko mjeseci više je puta pokretano, s obzirom na to da su brojni energetski stručnjaci tvrdili kako Rusija ne želi Srbiji ponuditi dugoročni ugovor o isporuci plina, čekajući da vidi koje će poteze Beograd povući u vezi s NIS-om.

U javnosti energetski stručnjaci sve češće ističu i da Rusija ne želi prodati NIS, te da će Srbija vjerojatno biti primorana na prinudnu upravu i otkup kako bi zaštitila gospodarstvo, dok bi Rusija, kao odmazdu, mogla obustaviti isporuku plina.